Nakon dosta godina korištenja flat interneta, što kablovskog, što ADSL-a, spao sam na net preko mobilnih operatera. Omogućavaju oni pristojne brzine, nije to toliko strašno, no ne postoji punokrvni flat. Natežem se s našim bajnim fiksnim operaterima oko uvođenja priključka pa sam morao pronaći privremeno rješenje. Tko zna, koliko su poduzetni ovi možda to rješenje bude i malo dugotrajnije.
Glavni trojac nudi postpaid i prepaid varijante mobilnog interneta. Postpaid uključuje dvogodišnju robiju da bi se povoljnije kupio stik ili čak da bi bio povoljniji mjesečni iznos. Ponuda i nije nešto prihvatljiva s obzirom na gigabajtažu. Da se to uzeti malo povoljnije uz pomoć Carneta, al opet nije to to, flatu preko žice nije ni do koljena.
Vodeći se idejom da je ovo ipak privremeno rješenje odlučio sam se za bonbon ponudu mobilnog interneta. Redovna cijena jednog MB je 70 lipa, no nitko normalan valjda ne bi to koristio. Srećom postoji dnevni paket koji košta 3 kune te uključuje 300 MB, dakle lipa po jednom megabajtu. To već prolazi. Dnevni paket je samoobnavljajuć sve dok na računu ima sredstava. Obavezno pratite da ne prijeđete uključeni promet jer ako se to dogodi ostat će te bez kuna vrlo brzo. Odličan besplatni programčić za praćenje potrošnje je NetWorks. Uzmite u obzir da on ni na koji način nije povezan sa bonbonovim sistemom pa povremeno prekinite internet konekciju i provjerite potrošnju slanjem besplatne sms poruke "MB" na broj 0977. Odgovor stiže vrlo brzo, a brojka ima četiri decimale po čemu zaključujem da nema nikakvog zaokruživanja na 10 ili 100 kb. Odlično! Jedina mana dnevnog paketa je što se deaktivianje trenutnog i aktiviranje sljedećeg obavlja negdje između ponoći i 4 sata u jutro, tako da je u tom periodu najbolje ne koristiti internet radi prevencije topljenja kuna. Treba nekad i spavati.
Brzina... :-) Na slici se vidi moj modem. To je stara Nokia 3110 classic. Kako želim što manje ulagati u privremeno rješenje imanja kakvog takvog interneta (sve skupa sam uložio nula kuna na ovaj način) na net se spajam preko mobitela. Konfigurirao sam dial up konekciju preko bluetootha i to je sve. Proces je možda malo zamršen za početnike no u principu je vrlo jednostavno. Postavke za bonbon sam zatražio slanjem prazne poruke na broj 700. Nakon stizanja postavki sve je radilo bez ikakvih problema. Dakle, neuništiva Nokia koja je inače pronađena na otpadu, sklopljena od dvije neispravne (stvarno sam uložio nula kuna), ima samo GPRS i EDGE. Deklarirana EDGE brzina je 220 kbit download i 110 kbit upload. Za čudo uspijevam postizati deklarirane brzine, no ne uvijek. Tokom dana kada se više komunicira mobitelima veza malo teže funkcionira, no to se ne primjećuje previše zato što je i u punoj brzini dosta sporo. Posebno loš dojam ostavlja loš ping koji varira od 300 pa do 500 ms.
Da bi surfanje koliko toliko bilo ugodno isprobao sam Operu i njenu Turbo funkciju. Imao sam osjećaj da optimiziranje sadržaja koje radi Operin server doprinosi manjoj potrošnji i većoj brzini, ali nije to moj Chrome na koji sam navikao. Kada sam se prebacio na Chrome primijetio sam da on snima slike lokalno tako da ponovna otvaranja sajtova funkcioniraju prilično dobro. Stekao sam dojam da Opera optimizirane slike ipak svaki put učitava što onda na kraju odprilike ispadne jedno te isto što se tiče brzine i potrošnje prometa. Jedna stvar koja strahovito doprinosi brzini je blokiranje svih flash sadržaja i dosadnih reklama. Nevjrojatno je koliko su te reklame teške za učitavanje. Kad imaš flat ne mariš, ali u ovakvim situacijama se stvarno osjeti razlika.
Za kraj, nadam se da neću morati raditi još jednu recenziju mobilnog interneta koji će mi biti trajno rješenje. Valjda će se H1 uspjeti probiti do mene.